Poliklinika POLIDERMA - nova "crkva" mog tijela!

Digla se prašina. Neshvatljivo.
Kad i koliko treniraju "prave" mame pitanje je sad?! 
Niti sam nametala ikome da se mora trenirati, niti sam se miješala u nečije trenažne navike, niti sam prozivala ikog što se ne brine o sebi.
Samo sam se, nakon 40 dana babinja, odlučila brinuti ne samo o djetetu nego i o sebi samoj.
I eto "majki".
Obrušile se kao da sam svakoj pojedinačno došla u stan i nabila na nos tone celulita, masne kose, nenjegovane nokte, velike guze... 
Ups. Upravo to sam i napravila. Samo virtualno. Ušetala u njihove kuće i pokazala da se može. Ne mora ali može. I brinuti o djetetu, i dojiti i biti fit. Više od toga nemam potrebu nikome objašnjavati. Osim pokojeg recepta.
I tako...
I maniri prave "loše majke" odlučila sam otići korak dalje u zanemarivanju svoga djeteta i brinuti se o sebi još intenzivnije i detaljnije. Posvetiti se prehrani, otići dermatologu, pogledati kapilare po izmučenim nogama...
Sram me bilo.
Evo sramim se što svoje prvo slobodno vrijeme u životu trošim na dijete, partnera i sebe. 

Nakon što me kontaktirao, povezala sam se sa svojim sugrađaninom dr. Dinkom Kaliternom, doktorom poliklinike POLIDERMA kojeg sam puno puta vidjela na televiziji kako daje izjave o stručnim temama kao i puno puta po Splitu "u điru". 
Našli smo se u prvom razgovoru na istoj valnoj duljini.
U istoj smo bitci sa vjetrenjačama u kojoj pokušavamo osvijestiti žene o zabludama prehrane (strašnim i iscrpljućim dijetama), treninga, tretmana, odnosa prema sebi samoj...
Iako sam bila pobornica izričito fitnessa i zdrave prehrane, dr. Kaliterna me zamislio nad mnogim pitanjima ženske populacije.

S koliko godina samo fitnes više nije dovoljan?
Koliko novaca trošimo na preskupe kreme koje nemaju efekta?
Kako se i koliko može popraviti tonus kože nakon poroda?
Koji se celulit nikakvim vježbama ne može dovesti u red?
Koliko tretmana prakticiramo a da su zapravo bespotrebni i preskupi?
Koliko nas u konačnici koštaju jeftini odlasci kozmetičarkama?

U predivnom ambijentu poliklinike dobila sam najbolji tretman kao klijentica. Prvenstveno vodeću stručnost i ljubaznost dr. Kaliterne kao i cijelog osoblja a potom i strpljiva objašnjenja na sva moguća pitanja.
Potom sam u razgovoru s doktorom i njegovim ljubaznim team - om analizirajući stare navike došla do zaključka koliko sam novaca bacila u vjetar na tretmane,koji su imali nikakav ili minimalan učinak, samo zato jer su bili dostupni u cijeni.
Valjda u svemu u životu vrijedi ona stara izreka. "Plati pa se rugaj".

Za prvi tretman u lancu neinvazivnih tretmana odlučili smo se za micanje kapilara s umornih nogu.
S obzirom da sam 12 godina plesala balet, preko 10 planinarila na planinarski dom, već 10 godina "visim" na traci i u prirodi trčeći, potom odigrala sam preko 300 predstava, 9 mjeseci trudnoće sa viškom kilograma, a nakupio se i staž na štiklama, sve je to uzelo danak i stvorilo prve vidljive kapilarice.
Uz celulit, kapilare i vene nogu jedan su od najvećih neprijatelja žena. Gotovo da i nema žene koja nema problema s venama i kapilarama. Kod nekih su žena minimalno izražene, dok su kod drugih žena srednje do jače izražene. Obično predstavljaju estetski, no s vremenom postaju i zdravstveni problem jer se neminovno povećavaju. 
Početno nastaje težina u nogama, potom grčevi, oticanje nogu… 
Stoga je potrebno na vrijeme ukloniti vene i kapilare, čim se počnu razvijati. 
Nikad nije kasno, ali ne treba čekati.
Tretman je trajao svega 5 minuta. Nažalost, laser i nije najugodnije iskustvo u životu. Prisutna je neugodna, peckajuće bol koja, eto, traje svega 5 minuta.
Ipak vjerujem da dužina zahvata, bol kao i period oporavka nakon nemaju nikakvu dodirnu točku a starim metodama operiranja vena koje su žene vodile do dna pakla i nazad.

I tako sam "dobila" hulahopke od 140 dena i pauzu od gym - a na 7 dana. 
Da se razumijemo, svi tretmani ne mogu i neće zamijeniti moj trud u teretani niti mogu djelovati na tijelo umjesto zdrave prehrane no sistemom 3 u 1 može se doći do sjajnih rezultata.

1.Prehrana radi bazu kako bi čovjek bio fit, dobrog zdravlja, metabolički se rješavao masnih naslaga, čišćenju organizma od toksina i postizanju velikog radnog elana i kapaciteta. 

2.Vježbanje je segment koji potiče topljenje masti, oblikovanju mišića, postizanju izdržljivosti, poboljšanju tonusa koža, pravilo držanje, kondicije te plućnog i trenažnog kapaciteta te osjećaja zadovoljstva.

3.Dok neinvazivni i neagresivni tretmani pomažu skratiti put postizanja cilja, ubrzavaju procese kao što su topljenje mišića i postizanje tonusa kože te na koncu održavanja stanja kakvim jest duži vremenski period.

Osim uklanjanja kapilara odlučila sam se na još jedan tretman a to je tretiranje područja nogu i trbuha u borbi protiv potencijalno tvrdokornog celulita koji mi se zbog loše prehrane tokom trudnoće pojavio na području bedara i čak i leđa. "Bolje sprijačiti nego liječiti!"

Celulit je jedan od najvećih neprijatelja žena.
Ima ga gotovo svaka žena, a niti sportašice i modeli nisu pošteđeni. 
Javlja se sve ranije, tako da već učestalo susrećemo celulit u dvanaestoj godini života. 
Razlog tome su, osim genetike, i način života, prehrana i nedovoljno kretanja. 
Sve češće uzimanje kontracepcije dodatno stvara i pogoršava celulit. 
Celulit je više od estetskog problema, to je kronično degenerativna upalna bolest pri čemu dolazi do poremećaja metabolizma, cirkulacije, limfne drenaže i oštećenja vezivnog tkiva.
Obilježja celulita su da se s vremenom pogoršava i širi te ne prolazi sam. 
Što je celulit izraženiji i dugotrajniji to su veće degenerativno upalne promjene te je potrebno više vremena kako bi se nastala oštećenja uklonila.

Za razvoj celulita odgovorna je kombinacija više faktora: estrogen, genetika, nedovoljan unos vode, pogrešna prehrana, nedovoljno kretanje i stil života. 
Debljina nije nužno povezana s celulitom, ali je veća mogućnost da osoba s viškom tjelesne težine ima celulit. 
Stil života, unos vode, prehrana i tjelesna aktivnost imaju preventivnu ulogu kako se ne bi razvio celulit te pomaže kod početnog celulita. 
Kod razvijenog celulita samo tretmani pomažu uz preventivne mjere tijekom te poslije tretmana.
U kasnijim fazama celulit je jako bolan na dodir i sam po sebi, te ga je potrebno liječiti. 

Zato sam se odlučila na tretmane trbuha i nogu koji se tretiraju aparatom Venus Freeze kao i za tretmane radiovalovima Accent XL koji se koristi u kombinaciji s Venus Freeze - om radi bolje učinkovitosti.

MP2 tehnologija uređaja Venus Freeze koja se sastoji od radio valova i magnetske energije je najveće te najnovije današnje dostignuće u estetici. Kombinacija radio valova i magnetske energije je dobitna kombinacija.
Radio valovi se temelje na elektromagnetskoj energiji koji prolazom kroz kožu ovisno o vrsti tkiva gdje prolaze stvaraju toplinu zbog otpora tkiva prolazu radio valova. 
Uslijed topline dolazi do oštećenja vezivnog tkiva što je osnova pomlađivanja svih tretmana. 
Uslijed oštećenja organizam stvara novi kolagen uz jačanje oštećenog vezivnog tkiva. 
Metabolizam se ubrzava te masne stanice smanjuju svoju veličinu. 
Pri tome dolazi do jakog efekta pomlađivanja kože.

Tretiranje oboljelih mjesta radiovalovima generalno su trenutno najbolja metoda za uklanjanje svih oblika celulita i oblikovanje tijela. 
Upravo ta metoda označava najveću prekretnicu u borbi protiv celulita.
Accent XL aparat koristi struju visoke frekvencije s ciljem dubinskog kontroliranog zagrijavanja tkiva.
Tretman bi se mogao opisati kao topla masaža. 
Osim što uklanja celulit, tretman oblikuje tijelo zbog jakog efekta zatezanja kože te zaglađuje strije na mjestu tretmana. 
Cilj je razbiti masne stanice koje svoj sadržaj izbacuju van, a mast se zatim uklanja mokraćom. 
Potrebno je svega 6 tretmana, a razmak između tretmana je od 10 do 30 dana. 

Nakon završetka tretmana možete očekivati svakodnevna poboljšanja, jer je tijelu potrebno izvjesno vrijeme kako bi uklonilo nastala oštećenja.
Konačni rezultat vidljiv je za 3 do 9 mjeseci nakon tretmana.

Više o svemu moći ćete uskoro pogledati u mom video svjedočenju na stranicama POLIDERMA poliklinike.

http://www.poliderma.hr/

POLIDERMA se može pratiti na facebook stranici Poliklinika Poliderma, kao i na Instagram profilu - poliderma.

https://www.facebook.com/Poliderma?fref=ts

Najbolji dio priče je pristup dr. Kaliterne svojoj struci, radu i svojim klijentima. 
Čovjek je dostupan svima 24 sata na dan. 
Sva pitanja, brige i nedoumice koje imate oko tretmana ili tretiranja možete izravno i BESPLATNO pitati doktora putem maila na njegovoj stranici u rubrici besplatne online konzultacije – poliderma@poliderma.hr

To be continued...

"Teto" - najljepša riječ na svijetu!

"Teto". 
Najslađa riječ koju sam čula u životu. Sve ljubavne pjesme svijeta zbijene u jednu riječ - teto. 
Riječ koja stvara milinu oko srca, razvlači osmijeh na lice, ruši sve brane i briše sve zabrane. 
Naime, tako me zovu moji nećaci. 
Lara, plavooka djevojčica, vitka, bisernog osmijeha iz kojeg isijava dječja bezbrižnost. U onoj fazi kad se iz curice pretvara u curu... 

I Matej, dječak plave kose, s rupičicama na licu kad ga razvuče u osmijeh, opsjednut robotikom, s očima vragolastog Denisa...

To su moja dva bisera koju su me učila strpljenju i ljubavi prije nego li je moje dijete došlo na svijet. 
Nećaci su zapravo, svojevrstan test majčinstva za mnoge od nas. 

Ne moraš koristiti nikakve odgojne mjere, jer tome služi mama.
Ne moraš urlati, jer tome služi mama.
Ne moraš siliti jesti hranu koju ne vole, jer tome služi mama.
Ne moraš ih slati rano na spavanje, jer tome služi mama.
Ne moraš napominjati kako treba napisati zadaću, jer tome služe mame.
Ne moraš ih tjerati iz mora, jer tome služi mama.

Još bolje, sve to možeš, a ne moraš!

Ranije dok me vihor mladenaštva nosio nisam u potpunosti primjećivale te male ljude. 
Nekad bi oni pričali a ja bi se uhvatila kako nemam pojma što su pričali. To se zove ne slušanje.
Njihove male brige mi se činile banalne pokraj mojih vlastitih. 
Sada shvaćam koliko sam bila nezrela. 
Koliko sam na koncu, bila sebična. 
I koliko su i moje vlastite brige bile banalne naspram bezgraničnog povjerenja koje su mi ukazivali nećaci povjeravajući svoje brige. 
Danas kad imam vlastito dijete i kad su se probudili prvi strahovi, realni i nerealni, odjednom jasno vidim i mališane koji su me godinama željno iščekivali.
I dok sam živjela u Zagrebu, i kad sam satima učila na faksu, i kad sam imala iscrpljujuće probe, i kad sam radila životne greške...
Jedini koji nikada nisu imali optužujući pogled u stilu "jesmo ti rekli".
Jedini koji se nikada, ali nikada nisu naljutili na mene, čak i kad bi pomakla termin za kino.
Samo bi nevino izustili - nema veze, teto.
Ta dva mala stvorenja došli su na sve moje premijere sa cvijećem u rukama, grlili me rukicama kad bi uplakana nakon prekida tražila utjehu, nosili tanjur na stol kad bi gladna došla na ručak, čuvali moga psa Niku i vodili ga vani kad je trebao obaviti nuždu, radili narukvice u raznim bojama po mjeri za moju ruku, lajkali svaku ali svaku moju sliku i uvijek pratili i pratiti će svojim vjernim okicama, punim obožavanja, svoju - teto.

Od prvog dana rođenja moje bebe ni sekunde nisu propustili biti uz moj ili bebin krevet. Lara već kao odrasla ženica koja mijenja pelene i vodi brigu o podoju, a Matej na prvu loptu malkice ljubomoran, dok ga nisam uhvatila kako dok ga ne gledamo, guguće svom rođaku.
Imamo i svoje fore, poglede, signale koji drugi ne kuže. Savezništva u kojima se šalimo na račun drugih.
I svoje male tajne koje dijele sa svojom -  teto.

Mirna, odgojena, savjesna djeca sa aureolom pozitivne energije, dječje nevinosti i lišeni ljudske iskvarenosti.
Sada znam da bi htjela da moj sin bude kao oni. Sada kad sam i ja majka. Sada kad osjećam njihovu pivrženost jače no ikada.
Sestro, obavila si dobar posao. 

Sad ih zajedno trebamo izvesti na pravi put. 
Teto - će uvijek biti tu! 

Oznake: sestra, nećaci, obitelj, obiteljska ljubav

Kako vratiti formu nakon poroda??!

I tako...

Danas je točno 41.dan od poroda.
Idealno vrijeme za početak starih navika. 
Kažu naši stari da je "žena 40 dana poslije poroda jednom nogom u grobu". Kako sam se slatko smijala ranije na te "gluposti". Aahahhahahah... E, više mi nije smiješno. 
Nakon poroda i šavova koji su u nekom trenutku krenuli po zlu jedino što je smiješno je moja priča kako ću se poslije poroda vratiti trenirati za 10-ak dana. 
Pa tih prvih desetak dana provjeriš svako jutro kad se probudiš jesi li živa. Ups. Pričam gluposti. 
Pa naravno, kako ću provjeriti ranom zorom jesam budna ako nisam ni zaspala??!

Uglavnom, eto mene danas mojim starim navikama. Odlučila sam se okušati u mom starom hobiju. Treninzima i zdravoj prehrani. Zdrav način života moja je stara strast.

Evo nekoliko fotografija da vidite razvoj situacije po etapama. Gdje smo bili, a gdje smo sada. 
S obzirom da je moja normalna kilaža 67 kg na 180 cm.

Ostala sam trudna sa 70 kg.

Dva dana prije poroda imala sam 83 kg, a na sam dana poroda 85 kg.

Nakon poroda 75 kg., a danas 41 dan kasnije, 73 kg. Viška je ostalo oko 6-7 kg.


E. Sad će netko reći - koja sretnica. I ja ću reći - točno. 
Zadužena genetika, no i stare navike treniranja imaju svoje prste u trenutnom stanju koje nije loše, ali naravno da može biti kudikamo bolje.

Posljedice trudnoće:
 6-7 kilograma viška raspodijeljenih na području od koljena do struka, leđa, čak i ruke. Mlohavija koža. Tonus mišića u katastrofalnom stanju. Zbog čuvanja trudnoće i ležanja atrofirana velika većina mišića, pogotovo "guzni"(glavni stari adut).
Kondicija nula bodova (teško mi se popeti nekoliko katova, kad to usporedim sa zgradom od 17 katova koju sam s lakoćom istrčavala...). Plućni kapacitet vrapca...

Na svojoj facebook stranici Ana Gruica svakodnevno ću objavljivati trening i hranu koju konzumiram u nadi da ću pomoći mnogim mamama ili onim ženama kojima je potrebno skidanje kilograma. 
Moj album "Fitness dnevnik" koji je već objavljen na face-u imao je veliki uspjeh i jako sam ponosna jer sam bila motivacija mnogim ženama koje su mi pisala i na stranicu i u inbox. Nadam se da ću i sada imati snagu i volju biti motiv mnogima koji žele zdrave prehrambene navike i zdrav život, a ne znaju kako.

Naravno, situacija se u mnogočemu promijenila. 
Prvenstveno u tome što sada imam i malo dijete koje iziskuje punu pažnju i radno vrijeme. Lako je bilo filozofirati u trenu kad sam imala samo sebe za obvezu. Biti će jako zanimljivo da vidimo jesam li u stanju i kako ću "hendlati" majčinske, kućanske i poslovne obveze. Plus, ipak imam više godina nego u vrijeme prvog dnevnika. 
E to se već zove prava umjetnost. 

Jutros sam otišla na svoj prvi trening. Morala sam otići jako rano dok su Shale i mali još u krevetu. Kasnije nije izvedivo jer Shale ima svoje obveze, sastanke itd. 
Uglavnom, u gym-u sam bila u 7.45 i završila trening do 8.45. Mislim da ću morati i ranije ići. Plan mi je da u 7 sati budem u fitness - u i do 8 završim sa jutarnjim treningom. 

Naravno, tražila sam fitness centar u blizini svog stana i sjetila se da sam prošle godine mjesec dana trenirala u World Class Centru u Westin hotelu.
Imala sam izvrsno iskustvo sa čistim svlačionicama, prostranom sobom sa spravama, ljubaznim osobljem, sobom koja se može koristiti za istezanje ili vreće za boks, bazenom, jaccuzijem i saunama. 
Tako sam i jutros pokucala na njihova vrata i odradila svoj prvi trening. Prezadovoljna sam i ove godine!!!

https://www.facebook.com/World-Class-Croatia-770422069694395/timeline/

Evo vam nekoliko pravila vezana za treninge koje sam na svojoj koži isprobala i za koje odgovorno tvrdim da su efikasni:

1.U teretanu se mora ići sa prikladnom opremom. TENISICE koje služe samo za treniranje (neodgovorno je unositi bakterije iz vana na područje gdje ljudi diraju rukama, a potom često brišu znoj s lica).

2.ČISTA i mirisna ODJEĆA. Nažalost, prečesto sam bila svjedokom nesnosnih smradova kod ljudi koji su uvjereni da se oprema može nositi više puta (ispričavam se ljudima sa hormonalnim disbalansom, iako se te dvije kategorije jasno razlikuju).

3.Nositi RUČNIK sa sobom s kojim ćete se zaštiti od tuđeg znoja sa sprava, ako i druge od vaših tekućina.

4.Obavezno treniranje BEZ ŠMINKE. Ne mogu shvatiti treniranje "s punom opremom". Kože jednostavno ne diše i pore, na koje treba izlaziti znoj, su začepljene. Lako dođe do upalnih procesa i akni po licu.

5. Kardio program morat trajati više od 20 MINUTA ukoliko želimo rezultate. Možete ga odraditi prije ili nakon ostatka treninga, ovisno o cilju koji želite postići.

6. Obavezno nježno, ne agresivno, bez trzaja, ISTEZANJE prije i nakon samog treninga (čak i između vježbi poželjno istegnuti mišić koji smo prethodno opteretili).

7. Tijekom treninga imati svoju vodu pri ruci i uvijek imati na pameti da se trebamo HIDRATIZIRATI. Ukoliko osjećamo lijepljenje u ustima to je znak da je prvi stadij dehidracije tek počeo.

8.Sa spravama BITI OPREZAN. Ukoliko smo početnik pitati, BEZ SRAMA, fitnes instruktore da vam objasne kako se radi na pojedinoj spravi i koja je njihova funkcija.
Bolje pitati, nego po bolnicama skitati!!!
Osobe koje imaju oštećenja (skolijoze, kifoze itd.) konzultirati se posebno. Ako ste uistinu zainteresirani, sve vježbe imate na youtube - u kako se točno izvode pa je poželjno pogledati klipiće. Također, postoje aplikacije za smart phone koji pojašnjavaju vježbe po grupama mišića. Sve je bolje od treninga bez informacija.

9.Ako se mene pita  nemamo što razgovarati ispod 5 TRENINGA TJEDNO.
Točnije 5 puta baviti se bilo kojom aktivnošću bio to gym, planinarenje, vožnja biciklom, plesanje po stanu, rolanje ili samo brza šetnja. 
Ukoliko želimo pomak,a ne održavanje postojećeg stanja (za održavanje je dovoljno 3-4 treniga tjedno) obaveznih minimalno 5 treninga tjedno za pomak.

10. Jeste se ikad zapitali zašto pojedinci idu u teretanu mjesecima a nemaju rezultata??? Je li se to ikada vama desilo? Evo vam odgovora. Nije teretana kriva, niti sprave, niti genetika ili koje već izlike tražite.
Problem je u vama i vašem pristupu treningu. Ukoliko na treningu niste skoncentrirani i misli vam lete na druge lokacije, nažalost nećete imati rezultata. Teretana iziskuju maksimalnu KONCENTRACIJU i potrebno je odagnati sve misli koje nisu vezane za trening. Vizualizacija je vrhunska tehnika za napredne. Ukoliko ste u fazi da ste već iskusan amater, potrebno je otići na stepenicu poviše.

11. Stepenica poviše je NIKADA nemojte doći na trening bez plana programa. Putem ka teretani vizualizirajte trening i poredajte vježbe po redu. Razmišljate o njima, slažite ih, kombinirajte... Tako ćete svoje tijelo putem VIZUALIZACIJE dovesti u stanje spremno za trening. Kad konačno krenete sa samim treningom idealno bi bilo zatvoriti oči i osvijestiti koji točno mišić radimo te disanjem vizualno poslati kisik u njega te izolirati sami mišić pod opterećenjem. Potpuno svijest o treningu i što radimo s njim.

12. Zadnja bitna stavka je DISANJE.
Ljudi često zaboravljaju disati za vrijeme treninga, pogotovo pod opterećenjima. Puno puta sam vidjela crvena zajapurena lica dok se podižu utezi u specifičnoj grimasi bez dotoka kisika. KRIVO. 
Kako će nam tijelo napredovati, rasti, mijenjati se bez prisutnosti kisika?? Možemo vježbati disanje pri manjim opterećenjima dok smo još u mogućnosti kontrolirati disanje. Ono bi s vremenom trebalo postati rutinski. Bitno je disati duboko (do same dijafragme). Udah -"puniti trbuh", izdah -"prazniti trbuh". 

Evo i nekoliko savjeta vezanih za prehranu (kod mene pale):


1. VOĆE jedem SAMO DO RUČKA (nakon ručka radi štetu jer fermentira pojedenu hranu i "teško mi pada na želudac").

2. Potrebno je PITI DO 4 L  tekućine dnevno. Ako se mene pita, samo vode. Eventualno čajevi dolaze u obzir (bez šećera). Plus jedna kava dnevno.

3. PET OBROKA. Koliko god suludo i nemoguće zvučalo trebalo bi jesti pet obroka dnevno. Tri glavna obroka plus dva mala  kako vi metabolizam stalno radio

4. Porcije VELIČINE ŠAKE. Znam da je to uistinu malo, ali znam puno cura koje se bjesomučno trenirale i pazile na prehranu, a stvari su se micale sporo ili nikako. Odgovor leži u količini hrane. Čak ako hrana i je dijetalna, ako je jedemo u ogromnim količinama imat ćemo efekt prejedanja i viška kalorija.

5. Stalno prisutan OSJEĆAJ GLADI. Po nekoj mojoj teoriji prirodno ljudsko stanje je lagana glad. Upravo industrijalizacijom dobili smo obilje bijelog brašna koje moderan svijet vodi do stalnog osjećaja sitosti. Glad je prva tri, četiri dana neugodna, kasnije prerasta u iznimno lijep osjećaj. Zdrav, motivirajući i odricanje hrane koje nas čini sitima zapravo prizivamo pozitivne misli.

7. DORUČAK - obavezni ugljikohidrati (u vidu integralnog kruha, zobenih pahuljica ili voća banana, kruška...)
RUČAK- meso, jako puno povrća i salate. 
VEČERA- najbolje posni ili zrnati sir ali može i salata (tuna, jaja, salata, krastavci).
UŽINE- jutarnja užina može sadržavati i voće dok za večernju preporučam orahe, bademe ili bilo koje orašasto voće koje sadrži omega kiseline.

8. Hrana KUHANA i to što kraće. Neki su pobornici parnog kuhanja povrća zbog zadržavanja što više hranjivih sastojaka. Za mene je to previše pa ipak prokuhavam povrće koje čak malo i začinim sa maslinovim uljem. Dakle, lešo riba, lešo povrće s malo maslinovog ulja,lešo teleća koljenica, nikako pržena (ako je pržena  onda na tavi bez ulja ili grill).

9. Svesti UNOS UGLJIKOHIDRATA NA MINIMUM. Samo pura (žganci), riža i rijetko kada integralni kruh. Postoje dućani koji nude sojine, kukuruzne i proizvode od miješanih žitarica.

10. I obavezno SMANJITI SOL u hrani kao i izbaciti ŠEĆER.

11. Jeste ikad vidjeli kosookog čovjeka pretilog (a da nema doticaja sa junk food-om). Čudno , je lda?? Niste. Naravno kad istočnjačka kultura podrazumijeva osim stalnog osjećaja gladnjikavosti, bez konzumacije bijelog brašna, sa pregršt riže, još jednu "caku" a to je ISPIJANJE TOPLIH NAPITAKA tijekom obroka. Za razliku od zapadnjaka koji piju hladne napitke i time zatvaraju cirkulaciju i usporavaju apsorbiranje hrane, istočnjaci ispijanjem čajeva potiču krvotok kroz probavni trak i time poboljšavaju i ubrzavaju metabolizam.

Evo i fotke sa današnjeg treninga...

Napomena za doilje:

1.Paziti na trčanje na traci. Bolne grudi plus udar na zglobove. Bila bi poželjna bicikla ili orbitrek za početak.

2.Paziti da se ne preforsiramo jer će prenaporni treninzi stvoriti mliječnu kiselinu u tijelu koja će se absorbirati u majčino mlijeko. Mogli bi umjesto ugode dobiti vrišteće dijete...

Drži te mi "fige" u ovoj novoj avanturi!

Molim da mi šaljete Vaše slike, mišljenja, pitanja u inbox. Nadam se da ću stići odgovoriti svima...

Oznake: fitness, fitnes i prehrana, fitness za žene, Fitnes/vježbanje

Kako znamo da je ON onaj pravi?

I tako...
Ovaj tjedan je bio buran, intenzivan za moje pojmove. 
Vjerujem i vaše. 
Svakome iz svojih razloga. 
Vama je tjedan obilježila izbjeglička kriza, a meni i izbjeglička i kriza identiteta. 
Naime, ovaj tjedan sam službeno, kompletno, bez zadrške podvukla crtu i doselila u glavni grad, našu metropolu. Nema više izvlačenja na ime posla, Porina, ljeta, poroda.
Više nisam imala što za izmisliti i po našem starom prošlogodišnjem dogovoru skupila sam sve svoje "prnje" i doselila u "vanbračnu zajednicu".

Naizgled, samo jedan kombi i jedno auto više na A1. 

Međutim u tom se činu, u mom svijetu, krije mnogo više. 
Krije se odricanje svega što sam postigla godinama gradeći svoj svijet po svojim pravilima. 
Još od završetka Akademije i zapošljavanja u GKM-u stvarala sam polako i mukotrpno svoju životnu udobnost. 
Lagodnost. 
Lakoću postojanja.
Živjela sam tako, u doduše, iznajmljenom ali lijepom, komfornom stanu. Dvosobnom. Za mene i za goste. 
Moram priznati da je kroz stran proparadirala impresivna brojka ljudi koji su u njemu boravili. 
Svako Splitsko ljeto spavao je netko od kolega/kolegica, Marulovi dani doveli bi goste, svako događanje u gradu punilo bi stan kao apartman, često je stan bio zauzet i kad mene nema. 
U njemu su se gledali i filmski maratoni i radile večere pod plaštem snijega.
Anegdota sa jedne od Ultri priča priču kako mi zvoni zvono na vratima, kad tamo stoje nepoznati ljudi, kažu:"Mi smo ekipa od te i te. Rekla nam je da se tebi javimo za spavanje." Fino sam propustila ljude unutra, skupila stvari i otišla u stan od roditelja. 
Nekad su neke situacije bile previše čak i za mene. 
Što se primanja tiče imala sam svoju, za Hrvatska primanja, solidnu plaću. Za mukotrpan rad, crpljenje kreativnosti, za zvanje umjetnika, minorna primanja. 
Međutim, sa prihodima sa strane, vođenjima programa, organiziranjem sajmova vjenčanja, koordinacijom backstagova, predstavama s drugim kazalištima i privatnim produkcijama ipak bi se na kraju mjeseca nakupila fina svota novca. 
Moto je bio:"Puno radi i puno troši". 
Što se slobodnog vremena tiče, rado sam ga provodila u teretani, na wellnessu, na tretmanima, čitajući, putujući... 
Birala sam sama, bez opterećenje, s kim ću piti kavu i kada, a s kim ne. 
Izlazilo se vani, sjedilo u gradu po skalama, cugalo na šanku u Tropica, pilo koktele na Hula Hula, mogao se priuštiti povremeno i restoran i večera s ekipom... 

I sve je naizgled izgledalo kao bajka u kojoj sam ja glavna protagonistica. 
I Pepeljuga, i princeza, i zla vještica, i kraljica i koji god mi je lik pao na pamet. 
Osim princa. 

Nikako nisam mogla sama sebi biti princ. 
I on jednostavno nedostaje u svakoj priči da bi priča ne bi bila obična priča, već bajka..
I bila sam svjesna što bajka o princu donosi. Gubitak samostalnosti, samovolje, života bez kompromisa. 
I tako ja vozila po svojim tračnicama čak i onda kad se činilo da nisam sama u svom kraljevstvu. 
Uvijek i vazda svojim tračnicama. 
Sve do prošlog ljeta. 
U sasvim slučajnom upoznavanju (mada se nikada nismo sreli, a uvijek mi se malo sviđao) upoznam NJEGA. 
Da skratim ovaj intiman dio, upoznavanje, zaljubljivanje, naše priče i dogodovštine, nakon nekog vremena i puno sati razgovora učini mi se da je vrijeme za silazak sa tračnica. 
I biološki sat učini svoje i pogura me u nakani i tako još prošle jeseni skupim stvari i "doselim" u NJEGOV stan i u NJEGOV život. 
Malo sutra. 
Negdje u podsvijesti, u rezervi, uvijek sam znala da imam svoj krov nad glavom. 
Čak kad bi se i porječkali (što je gotovo pa nemoguće kod dvoje individualaca kao što smo nas dvoje), mislila bih se u glavi: "Odoh ja doma."
Kako doma, ako mi je u Zagrebu doma?!
Uvijek sam s nekim opravdanjem jurila u Split.
Opravdavala se racionalnim situacijama (poslovnim obavezama, na koncu i porodom), te iracionalnim argumentima (tipa klima) zašto sve više vremena moram provoditi u svom rodnom gradu. 
Kao za vraga, ili za Boga, trudnoća me dosta povezala na nekoj ljudskoj razini s obitelji. U takvim situacijama shvatiš da je obitelj i nekolicina prijatelja ne mjerljiva sa svim blagom i blagodatima svijeta. 
Kava sa sestrom i majkom, komentiranje balota s ocem, odvesti nećake na sladoled, otići s prijateljima na more - NEPROCJENJIVO.
Međutim, došao je i taj famozni deveti mjesec. 

Mjesec u kojem ljudi sele. 
Mjesec u kojem ljudi mijenjaju okoline, započinju nove živote, nove školske godine, nove kazališne ugovore...
Mjesec u kojem ljudi mijenjaju živote.

Deveti je zgodan mjesec za preokrenuti život naopako. 
Deveti je zgodan mjesec za odreći se svega svoga, i samostalnosti i djevojaštva. 
Deveti je zgodan mjesec za biti u prvim danima majčinstva. 
Deveti je zgodan mjesec  za skupiti život u jedan kombi i odseliti.
Deveti je zgodan mjesec za biti u prvim danima majčinstva i skupiti život u jedan kombi - sve u istom mjesecu.
Deveti je zgodan mjesec za otići u poslovnu neizvjesnost.
Deveti je zgodan mjesec za otkazati stan, otkazati samostalnost i sve što si mukotrpno gradila i krenuti u novi život.
Deveti je zgodan mjesec za početak suživota i kompromisa (što god ovo drugo značilo).
Deveti je zgodan mjesec sa malim djetetom u naručju započeti cijelo novo poglavlje.
Deveti je zgodan mjesec za ljubav.
Deveti je zgodan mjesec za podvlačenje crta.
Deveti je zgodan mjesec za pitanje - kako znamo da je ON onaj pravi? 

Onaj pravi zbog kojeg se u devetom podvlači crta.
.
Ne znamo. I nikad nećemo ni znati. 

Ni sljedećeg devetog, ni onog iza, ni onog iza. 
Samo se trebamo prekrižiti, rekla bi moja majka:" Bogu u ruke", i sjesti u taj auto koji nas vozi na kraj devetog u novi život.

I možda jednom kad prođe puuunooooo devetih budemo mogli sa sigurnošću reći :"Nisam pogriješila onog devetog kad sam se odrekla svega. Vrijedilo je."
Možda.
Ovog devetog mi se to čini kao izgledna opcija, točnije kao jedini mogući scenarij nastavka mog života. 

Deveti je zgodan mjesec za vjeru u ljubav!

Oznake: ljubav, preseljenje, trudnoća

Zla curica u školi ostaje zla žena za cijeli život...

Nikada u životu nisam mogla sanjati da ovo što doživljavam ovih dana postoji. Vidjela kako se tretiraju druge žene, a Boga mi osjetih i na svojoj koži.
Od kad sam se "drznula" kritizirati i na glas reći svoj loša iskustva, točnije od kad sam se "drznula" imati vlastito mišljenje i napisati ga na vlastitoj stranici (NE na tuđoj soliti pamet), e, od tad doživjeh koješta.
I količina toga je fascinantna. Na tone i tone žuči koje se i potocima izlijevaju od žena ženi. 
Kako tužno. Kako razočaravajuće. 
Gdje je nestala ljudska, ženska solidarnost kad bi svaka svaku popila u čaši vode? 
Gdje je čuvanje leđa jedna drugoj, potpora, odanost?

Primjer 1: (moja koža)
Dakle, prošlu zimu Jutarnji list izvukao s Instagrama moju staru fotku na kojoj poziram u sexy izdanju i objavio ju. 
Inače od 2007.godine sam strastvena fitness vježbačica. Strast je otišla toliko daleko da sam čak upisala kineziološki specijalistički fakultet i moja je, gotovo dužnost, biti ambasadorica zdravog života.
Naravno, da je jedan od načina motiviranja žena, osim treninga i prehrane koje objavljujem na facebook-u, objavljivati i super hot fotke koje motiviraju. I naravno da sam ponosna kad nakon mukotrpnog odricanja i treniranja imam sexy fotke. Pa kad ću ako neću sada?!
No, vratimo se na bit.
Jedna moja "kolegica"- poznanica je na svom privatnom profilu, a bila je "prijateljica" sa Shaletom, izvrijeđala moju "prostituciju tijela" prigodnim statusom sa završnim pitanjem - "Pa cure moje što vam to treba?!" 
Načula sam da se nekoliko "kokoši" iz šireg društva složilo s tom konstatacijom i tako su se "velike profesionalke" zdušno zgražale nad mojim prodavanjem tijela. E, sad slijedi najzanimljiviji dio!
SVE ali SVE dušebrižnice su osvanule na društvenim mrežama polugole ove ljeto pokazujući tijela u kupaćima ili dijelove "istreniranih tijela"!
Drage moje cure:
1.Puno "pure još morate papat" do moje forme,
2.TO VAM SE ZOVE ŠKOLSKI PRIMJER LICEMJERSTVA!
Pa cure moje, što vam to treba?!

Primjer 2: (tuđa koža)
Aktualni Big Brother i "slučaj" Stefani - Ervin. 
Stavimo na stranu Stefani i njezino "vaspitanje" ali da su se mahom žene obrušile na curu, rastrgale je, pojele u jednom zalogaju, to mi je fascinantno. (U startu se ograđujem od glupih zaključaka da podržavam njeno ponašanje).
Ali da nijedna nije napisala i pitala - A tko je Ervin? Zar i Ervin nije pogriješio liježući u krevet prvu večer sa nepoznatom osobom? Zar Ervin ne uči vaše sinove kako biti površan, nehuman, na koncu nebrižan za vlastito zdravlje?
Ervina nitko nigdje nije spomenuo, ali Stefani će rado biti razapeta "na brdovitom Balkanu"! 
Posebno žene.
I ne samo Stefani, nego svaku koja se usudi izjaviti, objaviti, bila anonimna ili ne, da je sretna, uspješna ili drugačija od zadanog, očekivanog, okvirnog.
Pa zašto, žene moje drage?!

Još u osnovnoj školi srela sam se takvima, "damice" moje. 

Male, zločeste curice od istih takvih majki. Spletkarošice i zavidne od malih nogu. Sve vidjele od svojih mamica. Nisam shvaćala o čemu se radi.
Mislila sam da to rade iz neznanja, iz gluposti, iz mladosti... 
Jedina u toj priči sam bila glupa - JA.
No, naučila sam školu u međuvremenu. 
Zla curica u školi ostaje zla žena za cijeli život.
Te iste curice, kasnije žene logiraju po portalima, po blogovima, po forumima i zamisli - PLJUJU DRUGE ŽENE. 
Ma tko god ta druga bila, ma "dame" moje, kako vam se da? 
Kako, naprosto, imate vremena i živaca? 
Koje su to uvrnute glave da vadite iz konteksta i vrijeđate?
Jeli vas to čini boljima u vašim očima? Ili u očima vaših partnera?
Pametnijima? 
Sposobnijima? 
Ljepšima?
Plemenitijima?

Ništa ženama nije sveto. Ni majčinstvo, ni činjenica da je netko trudan ili u prvim danima nakon poroda (eto mog primjera, a Boga mi vidjela i kod drugih žena). 

Gaze žene druge žene kao plitak potok. 
Bez milosti, bez zastajkivanja, sa velikom slašću. Ubila bih se da sam u toj skupini. Čisto uzela nož i zarila ga u grudni, ljubomorni koš.
Jer što li drugo tjera ženu da gazi drugu ženu nego čisto zrnce ljubomore koje kao pijesak u cipeli dovodi do ludila, u prsima razdire kao atomska bomba?!

Naravno da postoje žene koje se meni ne sviđaju. To je ljudski. Ne moram se ni ja svakom sviđati. Ali da negdje prolazim cijelu torturu prijave da bi pljuvala tu ženu, ili još bolje išla na njen blog, čitala ga i pljuvala... 
Pa kako je to tužno za Boga miloga, zar ne vidite?!
"Dame" vi čitate MOJ blog, i zavirujete u MOJ život i naravno da ću vas sve brisati tko me pljuje, i zločesto vadi kontekst. 

Znate zašto?
Zato jer mi je "čeif". Zato jer mi može biti. Da pišem, laprdam, žuborim, gugućem, vi gutate, komentirate, a ja vas hladno obrišem.

Ipak postoji sreća u nesreći. Manjina ste.
Još postoji predivnih žena koje poštuju tuđi trud i rad, nazivaju ga trudom i radom a ne "preseravanjem". 
Tješi me činjenica da postoji na tisuće zdravih žena koje mogu misliti ovo ili ono, ali jednostavno nemaju vremena obilaziti blogove i piskarati, jer jednostavno imaju svoj život. Kakav takav, ali svoj. 

I bore se i trude da bi im život bio bolji i ljepši, ispunjeniji. Ne hrane dušu omalovažavajući daljnje, nego cijeneći bližnje.
Jednog dana kad ne bude komentara, jako ću se zabrinuti. Tad ću znati da nešto ne radim dobro. 
Do tada...za mene nema straha!
Bolje bi vam bilo da se više bavite svojim životima, svojim uspjesima, markama naočala i cipela,a manje "susjedovim".
Okrenite se sebi i svojim obiteljima.
I da, vodite djecu više u kazalište.
Ah, shvatila sam.
Bilo bi vam izuzetno teško vidjeti nekog kako uživa u svakom segmentu svog života, čak i u poslu koji radi s ljubavlju i veseljem.
I zato još na kraju, od vaše vlastite djece, dobije iskreni osmijeh i pljesak malih ručica!

Zapleteni u labirintu hrvatske administracije, države sa katastrofalnom demografskom slikom...

Znam da je u trenu kad navire na stotine tisuća izbjeglica apsurdna ova tema.
No kao majku, kao čovjeka jednostvano me zaintrigiralo pročešljati temu o našoj birokraciji nakon rođenja djeteta.
Malo prije poroda odlučila sam pronjuškati o opcijama koje mi država i grad nudi i koji su poticaji za prvo dijete u kojem gradu.
Iako mi jednokratne isplate neće spasiti život (na sreću sam u poziciji u kojoj mi ne ovisi život o jednokratnim ispalatama), država mi nije pretjerano poklanjala u životu, pa ne mislim ni ja njoj.
I tako krene istraživanje googla i skupljanje svih potrebnih informacija.

Prvo me zanimalo kolika su mi primanja i koliko traje porodiljni dopust, potom gdje i kada se utvrđuje očinstvo (s obzirom da nismo u bračnoj zajednici), kako i gdje se radi oib, prijava zdrastvenog, kolike su naknade i imam li ikakva prava kao potencijalno samohrani roditelj.
Na koliko sam samo prepreka naišla!

1.korak:
Provjera visine svojih primanja za vrijeme porodiljnog dopusta.
Prvenstveno jezik kojim je pisano za mene nije hrvaski jezik. Sve je napisano kvazi odvjetničkim riječnikom samo zato da ljudi nebi razumjeli napisano i da bi na taj način država uštedjela jer ljudi kad ne razumiju - odustaju.
Prvih šest mjeseci puna plaća koju ste i primali, potom drugih šest mjeseci oko 2.300.
Čekajte, zamislite slučaj u kojem je žena samohrana majka ali direktorica na odlično plaćenom mjestu,ima i kredit. Kakve su njezine šanse da ostane doma drugih šest mjeseci???Nikakve.
A jaslice za bebe manje od godine dana gotovo da i ne postoje. Amo reći da i imaš partnera, ako čovjek radi, kako i na koji način da čovjek čuva i pomaže u odgoju tog istog djeteta???
Kakav je to stimulans u zemlji u kojoj je demografska slika kriminalna?
kakva je demografska politika naše zemlje?
Tko će se odlučiti na prvo dijete uz takve uvjete?
Ako se i odlučio za prvo, kome će pasti napamet, po Bogu, drugo dijete?

2.korak:
Rokovi za prijavu djeteta su neljudski. U roku od 15 dana moraš prijaviti dijete u matični ured. Što ako imaš komplikacije nakon poroda? Žena nije u stanju hodati od sobe do wc-a u toj fazi a kamoli po općini čekati nebulozne redove. Izgubili sat vremena na upisivanje...

3. korak:
Nakon matičnog ureda, otišli smo na policiju. U našem slučaju moraju biti oba roditelja prisutna. Što ako otac radi?
Dobili smo tonu papira na ispunjanje, pa izašli iz reda, pa potom opet čekali u istom redu za ponovno doći na šalter predati ispunjene papire. Prijava na splitsku adresu, došli i moji starci kao vlasnici stana. Oni nisu trebali doći jer je mali maloljetan i ja odgovaram za njega te ga mogu prijaviti na svoju adresu. To apsolutno NIGDJE nije pisalo. Podrazumjeva se da vlasnik stana mora doći jer su morali doći za mene prijaviti, ali ne i za novorođeno dijete.Niđe logike... Na policiji smo izgubili sat i pol...

4. korak:
Via Gradsko Kazalište Mladih. Prijava preko kazališta za zdrastveno. Ispunjanje hrpe papira i nošenje istih na zdrastveno. Palo je i prvo dojenje na javnom mjestu. Stres i za mene i za malog. Nigdje skrovitog mjesta. U jednom kafiću u wc-u predviđnom za invalide - puno stolica i namještaja??!?!?! Izgubili pola sata...

5.korak:
E, ovo je posebna priča. Već je bilo 12 sati i vani su nesnosne vrućine. Shale s malim čeka u autu da obavim predzadnju stavku i da krenemo kući. Inače, parkinga ispred zdrastvenog nema, tako da čovjek stoji parkiran u prekršaju i čeka da brzinski obavim prijavu na zdrastveno kao i prijavu za jednokratnu isplatu poticaja.
Prvo: Nema šaltera za trudnice, invalide ili majke s novorođenčadi.
Drugo: Zahtjevi se predaju na dva druga šaltera.
Treće: Ambiciozno piše po nekoliko brojeva šaltera za svaku prijavu, a rade jedan do dva.
Četvrto: Na prijavljivanju zdrastvenog gospođa se na šalteru raspričala s kolegicom i to traje i traje i traje... a dijete mi se kuha na nepropisno parkranom mjestu na suncu.
Peto: Paralelno uzimam drugi papirić, za drugi šalter i imam broj 550. Isped mene je 548 i 549. Obrađuju ih 20 minuta. I odjednom, kreće rasprava između stranke i obiju gospođa sa šaltera. Razaznajem da je gospođa (stranka) upravu. Rečeno joj je, dan ranije, upravo na tom šalteru, da je dovoljno donijeti ugovor o radu, a gospođe sa šaltera inzistiraju potvrdu od radnog mjesta.I rasparava traje, traje i traje... a ja sam sa zeznutim šavovima od 8 sati u pogonu i stojim na nogama od šaltera do šaltera dok mi se dijete kuha u autu na suncu.
Dobila jednokratni poticaj od države 2.300.
Izgubili sat i pol vremena...

6.korak:
Načula da mogu dobiti i od i svog kotra, točnije grad preko kotra daje jednokratnu naknadu. Otišla do ulice na Trsteniku, u kamenu kuću, na gornji kat, predala papire i dobila od grada 2000 kuna. Izgubila pola sata...

Pitam se:
Što bi bilo da ne znam googlati, tražiti, njuškati?
Što bil bilo da nisam te sreće da mi je Shale mogao biti u autu sa malim?
Kako su oni koji su pisali te zakone zamislila odlazak roditelja na sva ta mjesta?
Jel se podrazumjeva da moraš imati baka servis?
A što ako majka doji, a zna se svako koliko treba podojiti dijete!?
Jel se ta procedura mora obavljati iz više puta?
Jel možemo zamisliti kako je to sve obaviti u Zagrebu gdje su redovi duži?
Kakvo je radno vrijeme u malim sredinama i jel se može obaviti sve u jedan dan?

Inače, u Norveškoj sve ovo obaviš klikom miša. I dobiješ naknadu da ti mozak stane. i za sve potrošiš pola sata...

Provozali se labirintom hrvatske administracije iz kojeg doživotno nema izlaza.

Partner na porodu DA ili NE?!

I tako...

Imala ja 7 godina. Čujem starije kako pričaju kako su vidjele na televiziji, na nekom filmu kako je muž bio uz ženu na porodu. Šokirana bila. "Šta je radia tamo? Asistira doktoru? On je doktor? Doktor je on? Dite ne može bez oca van?" I tako zgrožena zaboravih priču.

Imala ja 14 godina. Čujem neko bio s nekim na porodu. Šokirana. "Šta će mi netko na porodu a ne može pomoći? Pa ne može rodit umisto te tete?". I tako zgrožena zaboravih priču.

Imala ja 18 godina. Čujem u Hrvatskoj primaju očeve na porod. Šokirana. "Šta će mi frajer na porodu? Da mi još p.... padne u nesvist? Ma ako ne padne ja bi ga nokautirala sigurno." I tako zgrožena zaboravih priču.

Imala ja 23 godine. Rodila moja sestra i bio muž s njom na porodu. U intimi obitelji pokazao nam snimljeni porod (iz kuta sestrine glave). "Šta je ovome? Zašto je bia? Šta mu to triba, ta trauma? Da tako pamti ženu... Fuj.A budaleeee od mušarca...
A moje sestre tolerantne koja trpi frajera na porodu, a on se kasnije izopija s društvom dok ti vidaš rane! A budale od žene...". I tako zaboravih priču.

Imala ja 28 godina. Priča s curama, jer su mi sve frendice rodile. Mislim se:"Prvo, a glupe priče. Drugo, koga se to tiče? Treće, nebi da je to garancija da će ti bit dobar muž." Pričam na glas: "Ne bi svog pustila iz principa! Šta će mi kraj glave da mi se pravi pametan. Ma letija bi on meni vani samo da mi kaže da će bit sve uredu. Što će bit sve uredu dok se meni rastežu svi ligamenti tijela (lipim riječnikom rečeno)?!"

Imala ja 30 godina. Neka priča u društvu kako sve češće partneri idu na porod. Tečaj, ovo, ono... A mene se priča jednostavno ne tiče. Nemam partnera i kako stvari stoje ni neću imati djecu. Bar ne do daljnjeg. Karijera mi je na prvom mjestu.
Govorim na glas :"Dok se odlučim za trudnoću, postajat će inkubator majke."

Imala ja 31 godinu. Doznala da sam trudna. Zaljubljeno buljila u svog partnera kad se spomenuo porod.
Pitam ja "gospona", a on radosno: "Raspitao sam se kod svojih prijatelja (dakle, ima toga i kod frajera) i svi su mi rekli kako je to najljepši događaj u životu, kako se to mora iskusiti"

Mislim si: "Valja bureke. Ko koga ovde laže? Izvući će se već nekako..."
Međutim, dani prolaze, "gospon" sve zagrijaniji. Nikad se nije ni jedne sekunde kolebao oko svoje odluke, i ne namjeravam ga nokautirati ako kaže da će biti sve uredu, jer će biti sve uredu.
Oduševljena sam, uzbuđena i puna majčinskih hormona, presretna što ćemo dijeliti taj zajednički doživljaj.
Malo u strepnji od gubljenja svijesti...

I moje i njegove.(izvlačenje)

Pokušala blago nametnuti stav da je glupo da slavi dok sam u bolnici. Propala investicija. Potrošila vrijeme na opaku spačku bezveze. Iskusnjara stara taj Shale.
Uglavnom, uspostavili konsenzus kao i oko mnogo čega drugog.

Uglavnom, slavit ćemo svi, na raznim lokacijama, u raznim grupama i kolektivima, i danima.

Sad još SAMO treba roditi i da bude, Bože daj, sve uredu...

Koja su vaša iskustva, sjećanja?!
Kome je suprug ispao heroj, kome nije htio ići, kome je pao u nesvijest (ne računaju se oni kojima su bili bivši muž i dečko zajedno na porodu)?

Ako netko ima ludu dogodovštinu, loše, ili izvrsno iskustvo iz rađaonice - podijelite to s nama! Dajte nam da se smijemo,veselimo ili tugujemo s vama.

Zanimljivo,

Sve ovo gore navedeno napisala sam par sati prije nego su počeli prvi trudovi, prošli četvrtak.

Beba je uranila nekoliko dana i uhvatila mene i tatu nespremne.
Tata se vraćao iz Nizozemske jer je vozio moju mlađu sestru s njenim stvarima na faks, u novi život, a mama nije bila izdepilirana i nalakiranih noktiju.
Tako sam nakon pregleda, na kojem je ustanovljeno da sam otvorena centimetar i pol nazvala Shaleta i rekla: "Uzimaj večernji let, mali se požurio!"
Doletio je dan ranije od predviđenog povratka zadnjim letom iz Zagreba, a ja sam, nakon pregleda, otišla kod Sande na depilaciju i u moj Salončić Bombončić nalakirati nokte na nogama u neprirodno kričavoj narančastoj boji s obrazloženjem da me mora nešto oraspoložiti u najtežim trenutcima zaključivši kako je jedno sigurno - noge će stalno biti u kadru zbog položaja!

S obzirom da ne bih dijelila najintimnije dijelove poroda (ne zbog mene, nego osjećam laganu bunu okolice) neću biti detaljna.
Da, bila je epiduralna.
I da, Shale je u svojoj maniri James Bonda, s aerodroma, uletio u box točno, ali točno na početak desetosatne muke.
I da, priroda je pokazala svoju divlju stranu i pokazala da se ne može uvijek kontrolirati.
I da, da nije bilo dr.Bačića i odličnog teama noćne smjene kao i svježe smjene koju smo dočekali u zoru, tko zna što bi bilo...
I ne, nitko nije pao u nesvijest.

Uglavnom. Završilo je epizotomijom veeeeelikih razmjera i ZDRAVOM BEBOM.

Prvo pitanje je bilo - partner da ili ne na porodu?!

Moj odgovor je svakako DA.

Sentimentalna komponenta:

Nema šanse da bih bila tako hrabra da nije bilo njegovih očiju koje bi potražila po prostoriji u najgorim trenutcima, da nije bilo njegove ruke da mu zabijem nokte u nju i gotovo otrgnem, da me hrabri i dodaje vodu, da me gleda očima koje ću teško zaboraviti. Porod nadam se da hoću, ali njegove oči pune topline, strepnje, i ohrabrenja sigurno neću. Nitko mi ne može oduzeti osjećaj dok ga prima u ruke i privija u zelenoj "kuti" na prsa. Filmski. Nestvarno.

Praktična komponenta:

Svaki, ali svaki muškarac bi trebao zakonski prisustvovati porodu, kako bi vidio kroz što žena prolazi, jer se to jednostavno mora vidjeti. Na kraju krajeva vjerujem da je to iskustvo koje mijenja percepciju muškog oka na ženski rod. Ili bi trebala mijenjati...
To je jedna od ženinih životnih uloga. Po meni najvažnija i najteža, i svaki muškarac mora vidjeti kako se ta uloga odvija od samog početka.

Znam da imam sreću. Nije svaka žena te sreće da može imati svog čovjeka kraj sebe, ili jednostavno ne žele. Ovo je samo iznošenje moga stava...
Nemojte osuđivati.
Ne danas.
Ne na ovu temu.

I čisto sumnjam da nije bilo njega kraj mene, da bi mi pomogli neobično, neonski narančasti nokti...

I tako...
Skupili svoje stvari, dijete i otišli u novi život...

MALI ANĐEO STIGAO JE NA NAŠA VRATA!!! ;)))

I tako...

Dragi moji, 

Evo ga. Pripreme su pri kraju.

Kućim se kao neki hrčak. Sve na hrpu.
Dovlačim kolica, sjedalice, krevetiće, pelene, babe, dide, robicu od rodica, kupujem robicu, pretražujem facebook, firme, dude, obilazim virtualni svijet u potrazi za pravim proizvodima, cijenama, hrvatskim proizvodima, čak je i tajo uhvatio valnu duljinu u standby položaju,...
Sve je u mom svijetu dignuto na dvije noge, osim mene koja kao kornjača ležim na krevetu i pokušavam se okrenut na bok. Pri ustajanju ljuljam se, doslovno, kao kornjača!


Spremila sam i torbu za bolnicu ima 15 -ak dana. Nikad se ne zna... a sklona sam organizaciji do najmanjih sitnica. 
Nema gore od poroda za controlfreek - ušu.
On će se sigurno desiti baš kad je njega volja, bez da mene pita apsolutno išta, iako umišljam da se snagom volje može čak i termin regulirati (aha, moš mislit)! .

Evo i popisa sa svrhom:

A).Pitati "iskusnjare" nedostaje li išta?!
B) Informirati "zelenkulje" o potrebnoj opremi.

1.Torba za sve te sitnice (u mom slučaju jedna ručna i jedan maleni ruksak za kozmetiku). 

Zanimljivost! Nigdje u Splitu nisam našla ništa prikladno za bolnicu da nije previše sportskog dizajna, ljetno za na plažu ili preskupo, markirano, previše šareno, pa sam na kraju posudila od sestre jednu malu, zgodnu crvenu ručnu torbu kao i ruksak.

2.Ručnici obični bijeli 3 kom.

3.Gačice, pamučne, obične (zgodne za uloške)

4.Ulošci (najčešće spominjani - Vir, 3 paketa)

5.Dvije role papira (nikad ne znaš!)

6.Šlape (zbog vrućine otvorenih prstiju, gumene da se mogu tuširati,također iako stare, oprane i dezinficirane da ne unesu neku bakteriju).

7.Boce 2 kom. (za mlijeko i čaj)

8.Sterilizirana duda

9.Plastične čaše

10. Kozmetika (četkica za zube i pasta, brijači aparati plastični, nevenova mast, sapun za ruke, gel za tuširanje, gel za kupanje bebe, deodorant, šampon za intimnu higijenu, vlažne maramice za sterilizaciju...)

11. Vlažne maramice

12.Pelene jednokratne (10-ak kom.)

13.Grudnjak za dojenje

14. Ulošci za grudi

15. Spavaćica 3 kom. (nikad ne znaš!)

16. Odjeća za bebu (2 bodića kratkih rukava, čarapice x 5, 2 bodića dugih rukava, kapica, i robica za izlazak iz bolnice)

17. Pumpica za nos

18. Pumpa za izdajanje grudi

19.Mast za grudi (bradavice)

20. Decleor kozmetika lice i za njegu kože

21. TETRA pelene bijele i u raznim bojama koje je moguće naručiti preko face i web stranice (od naše divne, hrvatske tvrtke MERKUR - Mali Anđeo)

22.. I kako sam već bila pisala, bez njega ne idem nigdje više - JASTUK za spavanje (koji sam slučajno otkrila kad mi je tvrtka , Mali Anđeo d.o.o. poslala na kućnu adresu čudni smotuljak koji izgleda kao banana).

Također sam pokušala biti umjerena i pri nabavi potrepština koje me trebaju čekati doma, biti umjerena i uzeti osnovno. 
S obzirom da sam bila prisiljena biti doma, i teško sam se kretala zadnjih mjesec dana, pogotovo po vrućinama i shopping centrima našla sam sve što mi treba na stranicama tvrtke MERKUR - Mali Anđeo  (koja vrši dostavu na kućnu adresu)!


Odabrala sam iz njihovog asortimana koji se nudi na face - Mali anđeo butik (sa izvrsnim, prihvatljivim, povoljnim cijenama) slijedeće:

https://www.facebook.com/butik.maliandjeo/photos_stream?tab=photos_albums

1.2 X 10 tetra pelena (šarene, 4 dezena)

2.
a)ogradica za krevetić - 120 X 60 cm, artikal 304 (6u1)- uzorak 30 - sa volančićima
b)donja plahta - 140x70
c)jastuk 40x50
d)jastučnica
e)poplun - 120x80 
f)navlaka za poplun 120x80

3.Artikal ALEN (set navlaka 120x80, jastučnica i donja plahta 140x70)

4.komplet plavi ručnik + dvije trljačnice

5.Artikal 37. rolice za spavanje bebe u uzorku 30

Uzbuđena jer je Mali Anđeo, preko online naruđbe, stigao na naša vrata!

Jedva čekam pošiljku vidjeti uživo i mislim da mi je ovo sasvim dovoljno za početak!

Ništa mi, u ovom trenu, ne predstavlja zadovoljstvo na ovom svijetu kao biranje dječije robice i potrepština....

A za vas, osim zamolbe da mi napišete ukoliko sam nešto zaboravila za bolnicu te prijedloga izvrsne zanimljive hrvatske tvrtke sa dječjim proizvodima...

I jedna mala školica - NE NASJEDAJMO  NA NASLOVE!!!


MOLIM, UKOLIKO STE PRIMJETILE DA MI NEŠTO NEDOSTAJE - NAPIŠITE! ;)))

EPIDURALNA, da ili ne , pitanje je sad??!

I tako...

Dakle, prije par mjeseci, iako imam izvrsnog dr. Bačića u Splitu koji me vodi, Shale hoće drugo mišljenje jer smo u tom periodu bili duže u Zagrebu i da se smirimo odemo u jednog privatnika na kontrolu.

Inače, u tom trenu već sa čvrstom odlukom u glavi (osim carskog naravno) kako ću roditi prirodnim putem, bez ikakvih injekcija, golova, folova, i svih tih novotarija.

Mislim si:" Ako je mogla moja mater prirodno nas tri, mogu i ja!"
Jer naravno, "Dalmacija u mom oku" ne popušta nigdje i nikada. Mogu ja iz nje, ali ne može ona iz mene.

A) Kakva sam ja to majka ako se ne napatim ko životinja i ne rodim bez injekcije??

B) Ako ne budem rađala bar 12 sati u komadu, kakvu sam to žrtvu pridonijela našoj obitelji??

C) Ako ne budem na izdisaju, pa me jedva spase, kako ću pričati koliko mi je porod bio težak?

D) Kako ću pričati da sam jedva živu glavu izvukla??

E) Na kraju krajeva, s kojim ću argumentom ucjenjivati "gospona" do kraja života kako sam se napatila dok sam se "otelila", ako on svojim okom ne vidi moje porođajne muke??

F) S čim ću, pravo ono ženski, do kraja života, manipulirati??

Eto moje neke logike u tom trenu.

I pitam ja gospođu tokom pregleda onako, kao usput: "Što vi mislite o epiduralnoj?".

Inače gospođa je poznata hrvatska doktorica koja radi u rađaonici godinama, desetljećima, a možda i stoljeće cijelo, možda duže nego su Hrvati na ovim područjima, možda... (ok.,malo sam se zanijela) i veli ona meni :" A ne znam kaj bi vam rekla. Danas su žene čudne,"
Mislim si ja:"Evo je, pobornica moje teorije!".

A ona će dalje: "Umišljaju da je staro doba. Pokraj cijele medicine one "briju" rađati prirodnim putem. Gospodična, to vam je kak da zub idete vaditi na živo. Dolaze nam čudakinje sa Zapada u kliniku sa izričitim zahtjevom da žele roditi prirodno. Ja vam to fakat. ali fakat ne razumijem."

Udahnem i malo blijeda u licu posramljena odgovorim :"Aha".
I tako...

Osta ja u teškoj nedoumici. Da ili ne epiduralna - pitanje je sada?!

Uopće posegnuti za tim rješenjem ili ne, pitanje je sad?! To je ono što mene zanima.
Vaša iskustva... Kakva su vaša iskustva?
Ne pitam ovo samo radi sebe, pitam i radi svih budućih majki da vidimo i čujemo tuđa iskustva!

Podijelite to s nama. Znatiželjna sam što misle MAME. One koje su to prošle, i one koje nisu, žale li zbog odluke...

Dodatak:

1.Drago da sam za odabir kolica dobila same pohvale. Znači pametno sam birala! Došle su na kućnu adresu, sve je montirano i čeka za izlazak, šetnju, prvu vožnju, prvu kišu, prvi snijeg... Heheheheh...
I ne samo kolica, nego i onog tko će skupa sa mnom gurati ta ista kolica!

2.Poslušala sam vaše savjete i kupila kremu za bradavice. Ne znam jeste skužile, ali svaka je napisala SVOJU marku kreme! Na kraju sam se odlučila za najprodavaniju u apoteci poslije koje beba može sisati bez ispiranja.

3.A neke od savjete tipa njihaljka (ljuljačka za bebe) lukavo ostavljam za rubriku "poželjeli ste - poslušajte" u sastavu babina!
Oni koji čitate, a mislite doći da znate što mi nedostaje.
Dodajem na popis za rodbinu(osim ljuljačke): babyphone, sterilizator za boce i dude, pelene (obične i platnene), baberine, neka lagana plava dekica za šetnjice, vreću za spavanje i igračke - naravno!

4. Električnu izdajalicu mi je dala moja prija Mo Sablić, i to AVENT - ovu, tako da tu nema filozofije.
Inače sam ovih dana skupljačica obiteljskih donacija bez imalo srama.
Pa čemu služe ooooogromne obitelji, u kojima su se svi već izredali u rađaonicama, osim da se petljaju u sve i doniraju??!
Robice za prvih par mjeseci već imam toliko da se mali svaki dan presvlači pet puta, ostati će viška!
(Također poruka babinašima da kupuju robu šest mjeseci plus, čak poželjnije godinu dana - dakle iskoristiva su ovogodišnja ljetna sniženja! Nikad nisam bila od velikih prohtjeva...)

5. Naravno da čitam sve postove, tako da one koje nemaju face, ali imaju blog znaju da čitam apsolutno sve komentare. (ovaj puši iz đira, ja ne)

6. Majkama koje su jakooooo zabrinute jer ću ovako "nasilno nastrojena" uskoro dobiti dijete - gledajte svoja posla i okanite se tako teških briga. Ne pristaju tako nježnim new age dušicama kao što su vaše.
I koliko god ne primjerena bila u ovom trenu, ne mogu da ne napišem našu staru poslovicu. "Na kraju se mrtvi broje".


7. Moram ali moram od srca zahvaliti mojim DECLEOR- cima Hrvatska!!! R.R.Solutions d.o.o.
Gledajte, istina je da mi oni šalju na kućnu adresu svoje proizvode iz jedne sasvim slučajne situacije, i istina je da je iz jednog privatnog poznanstva to preraslo u suradnju.


Bez pretencioznosti, ja im napišem što mi nedostaje, oni pošalju. Znam da će mnoge reći, lako je tako, ali eto jedne od blagodati mog posla.

Ali, kunem vam se da ne bi hvalila nešto u što ne vjerujem. Nikad nisam kupovala razvikane kreme. Em nisam imala novaca, em mi bilo glupo trošiti na takve stvari.
Međutim dvije godine se već trackam s njihovom REN kozmetikom.

Linijom na prirodnoj bazi i žene moje - ja imam savršen ten! Bila sam sklona prištićima, osipu, flekama...
Glatkog obraza ko bebina guza (sad mogu sa sigurnošću tvrditi da nemam đon obraz)!!!
Zdravog tena, prirodnog izgleda, usklađene boje lica, hidratizirana, bez osjećaja agresivnosti na licu,tonici osvježavajući, kreme lagane teksture, prirodnih mirisa, bez konzervansa...

Plus, poslali mi oni liniju za strije!!!
Aroma Sculpt linija (gel i serum protiv strija koji se kombiniraju):

Znam da puno toga ovisi o genetici, jer ako ti je babi visila koža, postoji velika mogućnost da će i tebi.
Znam da puno ovisi o hidrataciji kože, koliko piješ.
Puno o tome koliko se često mažeš.
Ovisi i o tome kolika si sretnica.
Ovisi i o zadnja dva tjedna.
I lagala bi kad bi rekla da sam mazala samo s njihovim proizvodima. Nevenova mast, čičkovo ulje, čak i vazelin, ali najčešće, točnije gotovo uvijek Declor!
I ljudi moji, ja vam, da naglasim, DO SADA, NEMAM NI JEDNU JEDINU NOVONASTALU STRIJU PO TIJELU!

Hvala im također, na pažnji. Zadnjom pošiljkom, kako se potužih na natečene nogice, stigla i krema za smirivanje otoka nogu.
E ovaj proizvod trebam tek provjeriti.

To je čisto eto , neka moja preporuka...



Hvala na vašem vremenu i strpljenu cure...